Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera

AUTOR:  Prof. dr. sc. Đuro Huber

Veselite se susretu sa svakom životinjom, promatrajte ih i snimajte ako to prilike omogućuju, ali ih nemojte hvatati, hraniti ili na bilo koji način uznemiravati!

Iako je Nacionalni park Plitvička jezera izuzetno bogat životinjama različitih vrsta, prvi dojam mnogih posjetitelja bit će da su od živog svijeta prisutne samo biljke i ribe u vodi jezera. Zašto druge životinje nisu vidljive svuda oko nas? U prvom redu malo je otvorenih pejsaža gdje vegetacija ili reljef ne zaklanjaju vidik već na nekoliko desetaka metara. Nadalje populacije pojedinih vrsta ovdje su u gustoći koja odgovara njihovoj ekološkoj ulozi, odnosno nema ih toliko da bi bile uvijek i svugdje. Samo u zatočeništvu ili uz umjetno prihranjivanje može se postići neprirodna koncentracija pojedinih vrsta. Na posljetku, sve su te životinje, a posebno sisavci, stoljećima učile da je čovjek za njih opasnost, te da ga treba izbjegavati. Iako Park postoji već pola stoljeća i u njemu nema lova, životinje sporo gube naslijeđeni oprez, a osim toga oko granica Parka i dalje su izložene lovnom gospodarenju.

Ipak uz malo pozornosti i napora vidjet ćete bar dio bogatstva životinjskog svijeta kojim ste ovdje okruženi. Pripadnike vodozemaca i gmazova opazit ćete ako samo malo sporije šećete i gledate pod noge. Za ptice se pak treba zagledati u nebo, krošnje stabala ili na površinu jezera. Sisavce je u pravilu uvijek najteže opaziti ali zato su ti susreti i najuzbudljiviji. Ne treba, međutim, očekivati da ćete svaku vrstu baš i vidjeti. Nisu mnogo manje zanimljivi niti tragovi koje one ostavljaju. Otiske nogu (šapa ili kopita) najlakše je vidjeti na snijegu. Tada je moguće slijedom traga rekonstruirati cjelokupno kretanje i druge aktivnosti životinje. Vidi se mjesto ležanja, hranjenja, promjene brzine kretanja. Mogu se prebrojati životinje ako ih je bilo nekoliko zajedno, može se vidjeti je li neki predator slijedio svoju potencijalnu žrtvu, a i mjesto napada, te svladavanja plijena. Cijelu njihovu životnu dramu možete ponovno proživjeti prateći tragove. Kad nema snijega tragove treba očekivati u blatu oko vodenih lokvi.

Sve životinje koje dolaze piti vodu ili su samo prošle ostavit će tu svoje tragove. Ako su se u lokvi kaljužale divlje svinje naći ćete okolinu poprskanu blatnom vodom, a okolna stabla blatna i izlizana od trljanja svinja. Na livadama svinje često na većoj površini preokrenu travu skupa sa korjenjem u potrazi za biljnom i životinjskom hranom. Od divlje svinje može se naći i loga, odnosno prostran ležaj u kojemu je krmača oprasila i hranila svoje mlade tijekom prvih dana života. Jazavci i lisice prave duboke jazbine, s tim da lisice često rabe i napuštene jazbine jazavaca. Ima i slučajeva da u velikoj jazbini istodobno žive i jazavac i lisica.

Posebno je zanimljivo naći izmet neke životinje, jer se u njemu može vidjeti i čime se ona hranila. Mnoge vrste poput lisice ili kune odlažu izmet na povišenim mjestima u svrhu obilježavanja teritorija. Vuk također izmetom obilježava područje svog čopora, a pokraj njega obično i šapom zagrebe tlo. Ipak od svih životinja susret s tragom medvjeda izaziva najveće uzbuđenje. Krupan otisak šape svakom je odmah prepoznatljiv i vrlo dojmljiv. Svojim šapama medvjed često i obilježava pojedina stabla ostavljajući u kori paralelne brazde od svojih krupnih pandži ili otkidanjem komada kore. O mnoga se takova stabla zatim trlja te ostavlja dosta dlake. Na mjestima na kojima se odmara tijekom dana očisti od listinca krug od oko 60 cm, te leži na zemlji.

Posebno je zanimljiv medvjeđi zimski brlog. Na Plitvicama je to obično prirodna špilja, ali redovito s vrlo uskim ulazom tako da se čovjek može uvući samo puzajući. Na određenoj dubini medvjed pripremi udoban ležaj od suhog lišća i trave ili grančica crnogorice. Važno je da se ne uznemiri brlog u kojemu je ženka s mladima, jer će ih napustiti i oni će se smrznuti.

Veće sisavce najlakše je vidjeti na livadama, i to zato jer je tamo vidik bolji i tu mnogi traže hranu. Najbolje je mirno stajati uz rub livade zaklonjen iza nekog stabla ili se popeti na stablo i fotoaparatom s teleobjektivom bilježiti viđeno. Srne i jeleni obično pasu rano ujutro i predvečer, a svinje izlaze noću. Medvjed također jede mnoge vrste trava, a raskopava i osinjake i mravinjake u potrazi za proteinskom hranom u obliku njihovih ličinki. Također će okrenuti mnogi kamen ili raskopati trulu kladu u potrazi za hranom.

Često se postavlja pitanje je li susret s medvjedom opasan. Kao i sve druge životinje, tako i medvjed bježi od čovjeka. Naravno da je on dovoljno snažan da može ozbiljno ozlijediti, pa i usmrtiti čovjeka. On će međutim nasrnuti jedino ako se osjeti ugrožen ili ako se ženka zabrine za svoje mlade. Zato ako uočite medvjeda koji vas još nije primijetio nemojte mu se prikradati i dalje približavati. Promotrite ga s udaljenosti po mogućnosti većoj od 50 m, a nikako ispod 30 m, pa se tiho povucite. Ako se iznenada susretnete s medvjedom na udaljenosti manjoj od 30 m i on će vas sigurno primijetiti i najvjerojatnije pobjeći. Možda će se podići na stražnje noge da vas bolje odredi sluhom, mirisom i vidom. Dizanje na stražnje noge ne znači i da vas namjerava napasti. Svakako odmah stanite, ali nemojte bježati nego se povucite u stranu tako da medvjedu ostavite dovoljno prostora za uzmak u prohodnijem smjeru. Dobro je govoriti normalnim glasom tako da se medvjed lakše orijentira, a da ga se dodatno ne uznemiruje. Ako se krećete gustom šikarom dobro je pri tome činiti nešto veću buku kako medvjeda ne biste iznenadili u dnevnom ležaju. Majku s mladunčadi treba uvijek naširoko obilaziti. Nemojte dopustiti da vam medvjedići počnu prilaziti. Kad ste u staništu medvjeda poštujte tu najveću kopnenu zvjer, ali strah zamijenite oprezom.

Želimo da vam šetnja prostranstvom našeg Parka bude puna nezaboravnih dojmova i mogućih uspješnih fotografija!