Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera

AUTOR:  Prof. dr. sc. Branimir Prpić

Šume Nacionalnoga parka Plitvička jezera jedan su od uvjeta sadašnjega stanja i opstanka vodenih ekosustava jezera i njegovih potoka. Povoljne hidrološke prilike koje vladaju u prostoru Parka zavise o uravnoteženim šumskim ekosustavima koji se sastoje isključivo od odraslih, dobro sklopljenih šumskih sastojina prirodnoga sastava. Erozije tla nema u prostoru Parka, a to može osigurati samo šuma. Puno više tla stvara šuma u odnosu s neznatnim količinama tla koje odnese površinsko otjecanje oborine. Krošnje drveća plitvičkih šuma dobro zastiru šumsko tlo koje predstavlja rahlu, spužvastu tvorevinu što procjeđivanjem pročišćuje vodu, čini je pitkom, zadržava je i polako ispušta u izvorišta, potoke i jezera. Voda koja iz šume ulazi u jezera sigurno održava njihovu čistoću i prozirnost i pogoduje razvoju sedrotvoraca.

Geološku podlogu Parka čine pretežno mezozojski vapnenci s ulošcima dolomita, ali i sami dolomiti. Najzastupljenije je tlo, smeđe tlo na vapnencu i dolomitu (kalkokambisol) čija debljina zavisi o fenomenima krša gdje u vrtačama i škrapama nalazimo duboko lesivirano tlo (luvisol).

Najzastupljenija je vrsta drveća plitvičkih šuma obična bukva (Fagvs sylvatica) čije drveće pokriva oko 73% površine. Bukva predstavlja velik ekološki kapital. U najvećem dijelu ovih šuma bukva postiže ekološki optimum stvarajući siguran i čvrst šumski pokrivač čineći tako sigumo ekološko uporište svoga prostora.

Druga vrsta drveća po svojoj zastupljenosti u parku je obična jela (Abies alba). Ova crnogorična vrsta pojavljuje se u višim predjelima iznad čiste bukove šume. U svom staništu dolazi jela zajedno s bukvom tvoreći jednu od najljepših i ekološki najučinkovitijih šuma toga područja. Sveukupni udio jelovih stabala u šumama Nacionalnoga parka iznosi oko 22%.

Od ostalih vrsta drveća u Parku nalazimo od bjelogorice: gorski javor (Acer pseudoplatanus), javor mliječ (Acer platanoides), javor gluhač (Acer obtusatum), hrast kitnjak (Quercus petraea), gorski brijest (Ulmus montana). Od crnogorice tu nalazimo: običnu smreku (Picea abies), crni bor (Pinus nigra) i obični bor (Pinus sylvestris). Od pionirskih vrsta drveća koje zauzimaju otvorene površine spominjemo smreku, obični bor, brezu i trepetljiku (Betula pendula i Populus tremula). Sve navedene vrste drveća pokrivaju oko 5% površine ovih šuma.

Šume Parka odlikuju se raznolikošću biljnih i životinjskih vrsta. Od bilja, to su slojevi drveća, grmlja, prizemnoga rašća i sloj mahovina. Vrlo bogat je život u tlu u kojemu nalazimo korijenje višega bilja, te gljive i bakterije kao i dio životinjskoga svijeta koji razgrađuje mrtvu biljnu i životinjsku tvar. Vrlo su značajna mrtva stojeća stabla koja predstavljaju dom brojnih ptica, kukaca, glodavaca i drugih životinjskih vrsta. Veliko bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta predstavljaju granična područja između šume i livade, te šume i jezera (ekotoni) koja su osobito bogata ptičjim vrstama i kukcima.