Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera

AUTOR:  Prof. dr. sc. Nedeljka Šegulja

U Nacionalnom parku Plitvička jezera razvijene su raznolike šumske sastojine, kojima pripada oko 80 % površine Parka. Ostalih 20% tog prostora pripada površini jezera, travnjacima, naseljima u Parku i ostalim oblicima biljnog pokrova.

Travnjaci u Parku razvijeni su na površini od oko 3500 ha. Oni su vrlo bogati biljnim vrstama. Veliko bogatstvo flore u Parku (1148 vrsta flore viših biljaka), može se zahvaliti upravo raznolikosti travnjačkh prostora. Naime, šume su europskog prostora relativno siromašne biljnim vrstama. Bogatstvo flore nalazi se u sastavu različitih travnjaka, planinskih rudina i drugih nešumskih prostora Parka. Kako bi se u Parku sačuvalo bogatstvo biljnih vrsta treba njegovati svu njegovu vegetacijsku raznolikost, odnosno sve zatečene oblike vegetacije. To treba i ovom prilikom posebno naglasiti, jer su na području Parka travnjačke površine jako ugrožene. Izostankom antropozoogenog utjecaja (košnje, ispaše) na travnjacima dolazi do nadiranja grmolikih i drvenastih vrsta iz susjednih šumskih sastojina, tj. izražena je jaka progresivna sukcesija vegetacije u pravcu šikare i kasnije u odgovarajuće klimazonalne šumske sastojine. Obraštaj travnjačkih površina drvenastim vrstama jasno je izražen na rubnim dijelovima travnjaka uza šumu i na travnjacima unutar velikih šumskih kompleksa.

Sustavni rad na istraživanju travnjaka u Parku počeo je 1984. godine. Do tada su obavljeni samo pokusi gnojenja na jednom dijelu travnjaka, a dijelom su izrađena i istraživanja na vlažnim travnjacima.

Razvoj je travnjaka pod utjecajem mnogobrojnih ekoloških čimbenika kao što su: zemljopisni položaj, reljef i nadmorska visina, geološke i pedološke osobitosti staništa, klimatski i genetski čimbenici, a posebno antropo - zoogeni utjecaj. Ovaj posljednji čimbenik izražen je u vidu košnje, ispaše, paljenja i ima na većem dijelu Hrvatske, osim najviših planinskih vrhova, odlučujući utjecaj za održavanje trajnih stadija travnjačke vegetacije. Naime, izostankom antropo - zoogenog utjecaja travnjačke površine u procesu progresivne sukcesije vegetacije su ustupile mjesto odgovarajućim šumskim zajednicama. U procesu progresivne sukcesije travnjačkih površina u Parku najviše sudjeluju grmolike i drvenaste vrste kao što su: obična borovica (Juniperus communis), sivosmeđa lijeska (Corylus avellana), vrste gloga (Crataegus), vrste ruža (Rosa), jela (Abies alba), smreka (Picea excelsa), bukva (Fagus sylvatica) i dr.

Nastavak obrastanja travnjačkih površina u Parku doveo bi do velikog osiromašenja njegove flore, a znatno bi se izmijenila i ljepota krajolika koju pruža godišnja raznolikost i šarolikost travnjačkih prostora.

Djelovanjem svih navedenih ekoloških čimbenika uvjetovan je razvoj različitih tipova travnjačke vegetacije. U Parku se mogu izdvojiti travnjaci koji se razvijaju na:

- suhim staništima i karbonatnoj podlozi

- suhim staništima i kiseloj podlozi

- umjereno vlažnim staništima i osrednje dubokim tlima

- jako vlažnim staništima bazične ili kisele podloge

- podvirnim tlima i cretnim staništima

Najveće travnjačke površine unutar Parka su: Homoljačko polje (1080 ha), Brezovačko polje (960 ha) i Karleušine Plase (80 ha). Na tim površinama travnjačka vegetacija ima izrazito mozaičan raspored, a on je odraz konfiguracije terena i njegovih pedoloških i geoloških osobitosti. Tako uz kamene blokove, na izrazito plitkom tlu razvija se zajednica uspravnog ovsika i srednjeg trpuca (Bromo - Plantaginetum mediae). Na dubljem tlu tog prostora i uz naselja razvijaju se zajednice običnog krestaca i grozdastog ovsika (Bromo - Cynosuretum cristati) i zajednica crvene vlasulje i obične rosulje (Festuco - Agrostietum). Na suhom i kiselom staništu razvijaju se vrištine (Genisto - Callunetum illyricum). Na površinama Homoljačkog polja razvijen je i poseban tip travnjaka, koji se odlikuje osim bogatstva biljnih vrsta i njihovom posebnom kombinacijom, koja se nije mogla uklopiti u već poznate i opisane travnjačke zajednice. Taj kompleks travnjaka opisan je pod nazivom travnjaci dimka i visoke beskoljenke (Crepido conyzifoliae - Molinietum altissimae). U sastavu travnjaka dominira dimak (Crepis conyifolia), posebno interesantna vrsta naše flore, a površine zajednice najčešće se nalaze u aspektu žute ili crveno - ljubičaste boje.

Najveće površine travnjaka, koje se razvijaju na suhoj i bazičnoj podlozi u Parku pripadaju zajednici uspravnog ovsika i srednjeg trpuca (Bromo - Plantaginetum mediae). Taj tip travnjaka čest je na području kontinentalne Hrvatske. Pogoduje mu podloga određenog sastava (vapnenac i dolomit), a razvija se na suhim i plitkim tlima. Na području Hrvatske uočljiv je visinski raspon zajednice od 180 do 1300 m/nm. Ovoj zajednici pripadaju najveće površine travnjaka, na području. Parka. Površine travnjaka su lako prepoznatljive po vrstama kao što su: srednji trputac (Plantago media), žakenova čestoslavica (Ueronica jacquini), žuti volujac (Buphthalmum salicifolium) i dr. Tijekom vegetacijske sezone površina travnjaka mijenja svoje lice i nalazi se u različitim bojama, odnosno različitim aspektima, ovisno o vrstama koje cvjetaju u pojedinim godišnjim dobima. Tako su površine zajednice najčešće u aspektu plave, žute, crveno - ljubičaste i bijele boje.

Najveće površine Brezovačkog polja pripadaju zajednici vrištine (Genisto - Callunetum illyricum). Ti se travnjaci u narodu često nazivaju i bujadnice. Na prostoru Hrvatske lijepo su razvijeni u Lici, Kordunu, Gorskom kotaru i u jednom dijelu Žumberka. Vrlo su lako prepoznatljivi i uočljivi po vrstama koje ih grade i jasno odvajaju od ostalih tipova travnjačke vegetacije. Jedna od tih vrsta je obični vrijes (Calluna vulgaris), koji u kasno ljeto i jesen brojnim ljubičastim cvjetovima daje travnjaku i čitavom krajoliku poseban izgled. U sastavu vrištine ima i drugih vrsta koje brojem i pokrovnošću ne zaostaju za običnim vrijesom (Calluna vulgaris). Veći broj vrsta iz flornog sastava vrištine odlikuju se dugim vremenom cvatnje i visokim medonosnim potencijalom. Takva je vrsta i obični vrijes (Calluna vulgaris) koji daje visoki prinos meda, nektara i peluda. Prije Domovinskog rata na prostoru Brezovačkog polja tijekom cijele vegetacijske sezone bili su stacionirani kamioni s pčelinjim košnicama.

Svojim izgledom i bogatstvom biljnih vrsta odlikuju se u Parku vlažne livade obične beskoljenke i panonske graholike (Molinio - Lathyretum pannonici). Tijekom godine ističe se nekoliko posebnih aspekta i to: rani proljetni - plave boje koju površine travnjaka dobiju od livadnog procjepka (Scilla litardierei). To je ilirska endemična biljka, koja obilno raste upravo na površinama ove livade. U kasno proljeće, plavi aspekt zajednice zamijenjen je žuto - bijelom bojom. Tada cvate panonska graholika (Lathyrus pannonicus), također posebna vrsta ovog tipa travnjaka. Na površinama zajednice raste i veliki broj jedinki pjegavoga kaćuna (Dactylorhiza maculata). Početkom ljeta, u vrijeme cvatnje te orhideje, čitava površina poprima osebujnu crveno - ljubičastu boju.

Livade uz naselja pripadaju najkvalitetnijim travnjacima s obzirom na količinu i kvalitetu sijena. Kose se i po dva puta godišnje, a pripadaju zajednicama ovsene pahovke (Arrhenatheretum elatioris), uspravnog ovsika i krestaca (Bromo - Cynosuretum cristati) i vlasulje i rosulje (Festuco - Agrostietum). Bogate su vrstama, a razvijene su tijekom godine također u nekoliko aspekata.

Na vlažnim staništima u dolinama i uz potoke razvijaju se travnjaci busike (Deschampsietum caespitosae). Specifična travnjačka vegetacija razvijena je na močvarnom, podvirnom i tresetnom staništu, na mjestu gdje se spajaju Bijela i Crna rijeka u Maticu. Na tim površinama raste, već spomenuta, okruglolisna rosika.

Kod promatranja i analize travnjačkih površina Parka posebnu pozornost treba obratiti na uznapredovali proces progresivne sukcesije. Obraslost travnjačkih površina utvrđena je na čitavom području Parka, ali najviše su ugrožene sastojine unutar njegovih šumskih kompleksa. Želimo li sačuvati raznolikost i bogatstvo flore Nacionalnog parka Plitvička jezera tada treba što prije zaustaviti obrastanje travnjačkih površina (grmolikim i drvenastim vrstama) i njihov prijelaz u odgovarajuće šumske zajednice. Treba naglasiti da su šumske površine bogatstvo svake zemlje, ali travnjačke površine, kamenjari, stijene i grebeni mjesta su bogatstva flore neke zemlje. Prema tome, koliko god nastojimo sačuvati šumske prostore Nacionalnog parka Plitvička jezera, istu pozornost moramo posvetiti i očuvanju travnjačkih površina i svih drugih tipova vegetacije u Parku.